Paul Tremblay o Shyamalanu, 'Knock at the Cabin', 'Pallbearers Club'

Želite li čuti strašnu priču?

Bila je 2015. Paul Tremblay, matematički čarobnjak iz Nove Engleske s nekoliko kriminalističkih romana, doživljavao je svoj veliki proboj u horor fikciji. Njegova knjiga, “Glava puna duhova,” spin internetske ere o žanru opsjednutosti demonima, stigao je u lipnju uz izvrsne kritike. Osvojit će nagradu Bram Stoker Udruženja pisaca horora za najbolji roman godine. Stephen King, majstor horora, Tweetano da me to "nasmrt prestrašilo, a mene je prilično teško prestrašiti."

Čini se da je holivudska adaptacija odmah iza ugla. Doista, mjesec dana prije objavljivanja “Glave pune duhova” produkcijska kuća Focus Features pobijedio na dražbi za filmska prava. Tim Downeyja Roberta Downeya Jr.-a bio je pridružen kao producent. S obzirom na premisu romana koja je prepuna TV realityja i njegovu napetu obiteljsku dramu, činilo se kao prirodni kandidat za adaptaciju. Bezveze.

Od tada je u paklu razvoja.

“Ne znam tko je prvi skovao sljedeće, ali odajem priznanje piscu Chucku Wendigu jer sam ga prvi put čuo da kaže: U izdavaštvu je ne, ne, ne, ne, dok ne bude da. U Hollywoodu je da, da, da, dok ne bude ne”, rekao je Tremblay za CNBC u intervjuu koji je vođen putem e-pošte.

Tremblay, 51, je teror u Tinseltownu ipak prihvatio mirno. On i njegova supruga odgajaju dvoje djece - jedno od njih je sada apsolvent na koledžu, a drugo u srednjoj školi. Tremblay je također nastavio predavati matematiku u maloj privatnoj srednjoj školi izvan Bostona. (Ove će godine uzeti svoj prvi godišnji odmor jer radi na romanu koji bi trebao biti objavljen u svibnju i planira filmsku adaptaciju jedne od svojih kratkih priča.)

Također je nastavio objavljivati ​​priče i knjige, izgradivši veću publiku i snimajući više iskričavih recepata od Kinga, dugogodišnjeg miljenika showbiznisa.

Tremblayeva djela uključuju “Survivor Song”, roman o smrtonosnoj virusnoj epidemiji koji je slučajno objavljen u ljeto 2020., baš kad se svijet uhvatio u koštac s pandemijom Covid-19. Njegov najnoviji roman, The Hüsker Dü-prožeti “The Pallbearers Club,” o neprilagođenom tinejdžeru koji se sprijatelji s neobičnom ženom koja može, ali i ne mora biti neka vrsta vampira, objavljen je ovog mjeseca.

U redu, pa možda to i nije tako strašna priča, na kraju krajeva — pogotovo kada uzmete u obzir da je jedna od Tremblayevih knjiga doista snimljena za veliko platno.

Redatelj M. Night Shyamalan, redatelj koji stoji iza zaokretnih i uznemirujućih hitova kao što su "Šesto čulo" i "Razdvojenost", upravo završilo snimanje na adaptaciji Tremblayeva romana “Koliba na kraju svijeta”. Djelo se fokusira na obitelj koju opsjedaju stranci opsjednuti apokalipsom. Film, pod nazivom "Knock at the Cabin", Universal Pictures trebao bi biti objavljen u veljači.

Evo obrata u stilu Shyamalana: nakon svog tog čekanja, sklapanja dogovora i ponovnog sklapanja dogovora, Tremblay je morao šutjeti o izvornom materijalu filma. Mjesecima. Čak i nakon što je premisa filma bila otkriveno ranije ove godine, što je potaknulo mnoge obožavatelje horora da kažu: "Bože, to jako zvuči kao 'Koliba na kraju svijeta."'

Ipak, “Knock at the Cabin” – koji uključuje zvijezdu WWE-a koji je postao glumac Dave Bautista, filmski veteran “Harry Potter” Rupert Grint i Jonathan Groff, glas Kristoffa iz filmova “Frozen” – mogao bi na kraju predstavljati neku vrstu Početak Hollywooda za Tremblay. Adaptacija “Survivor Song” je u izradi. I, da, postoji obnovljena nada za konačni film "Glava puna duhova".

Tremblay sada može govoriti o "A Knock at the Cabin", a za CNBC je otkrio kako je prijeći iz "opreznog optimizma u uzbuđenje u stvarnom vremenu" dok se po njegovoj knjizi snimao film. Sljedeći intervju je uređen radi duljine i jasnoće.

Kako ste saznali da M. Night Shyamalan adaptira "Kolibu na kraju svijeta" u film? Što ti je prolazilo kroz glavu?

Potpisao sam ugovor s FilmNationom krajem 2017. Produkcijski tim je zatim krenuo u potragu za redateljem i drugim talentima koje bi mogao priložiti. Dok je drugi redatelj bio nakratko priključen, čuo sam da je Night pročitao scenarij i da je zainteresiran za moguću produkciju. Kad nije išlo s prvim redateljem, Night je i dalje bio zainteresiran za produkciju, što je potom postalo njegovo želje da prepiše scenarij i režira.

Naravno, bilo je uzbudljivo čuti da je zainteresiran jer sam uživao u brojnim njegovim filmovima. Međutim, u to vrijeme, s obzirom na moje prethodno iskustvo s usponima i padovima i igrom čekanja razvoja, čuo sam mnogo uzbudljivih imena vezanih uz moje prijašnje romane ili onih koji su me zanimali za njih, a onda bi se stvari neizbježno raspale.

Kad je postalo jasno da nije samo Night zainteresirana i privržena, da film zapravo ide u pretprodukciju, a zatim u produkciju, prešao sam s opreznog optimizma na uzbuđenje u stvarnom vremenu.

Koliko ste radili izravno sa Shyamalanom? Kakav je njegov proces?

Nemam ugovornu riječ o scenariju ili snimanju, ali na početku je FilmNation bio sjajan što me je držao u toku s ranim nacrtom scenarija i tražio moj doprinos. Mnogo kasnije, kad smo se upoznali telefonom, Night i ja smo razgovarali o knjizi i ja sam odgovorio na hrpu njegovih pitanja o liku i priči, o tome zašto sam učinio to što sam učinio. Ne mogu govoriti o njegovom procesu pisanja scenarija. Uspio sam posjetiti set i gledati njega i ekipu kako rade dva dana. Otišao sam impresioniran pozitivnom kreativnom atmosferom koju je stvorio.

Kako su glumci reagirali na materijal? Koliko su se približili vašoj viziji likova?

Glumci su bili potpuno predani, angažirani i emocionalno povezani s pričom, te su utjelovili duh likova iz onoga što sam mogao vidjeti. Između snimaka postavljali su mi promišljena pitanja o knjizi i bili su velikodušni sa svojim vremenom i pažnjom. Razgovarati s njima bio mi je jedan od najdražih dijelova planiranog posjeta.

Shyamalanovi filmovi dolaze s vlastitom mistikom, poput filmova Alfreda Hitchcocka ili, u novije vrijeme, filmova Jordana Peelea. Kako balansirate između marketinških potreba filma i vlastitih potreba kao autora koji želi prodati neke knjige?

Iskreno, proveo sam dio svog proljeća 2022. ugušujući internetske glasine i gaseći požare na Twitteru povezujući knjigu i film. Međutim, početkom lipnja je to postalo nemoguće, sa svim informacijama, uključujući IMDb stranicu. Odrađivao sam svoj dio kako bih poštovao želje filmskog marketinga i sigurno ne bih ni sanjao da nešto pokvarim. Kao i većina adaptacija, bit će promjena priče i razlika u usporedbi s knjigom tako da će moji čitatelji ipak biti iznenađeni filmom.

Nema potrebe ulaziti u spojlere, ali kakav je bio osjećaj prilagoditi vaš tekst za film koji će također velikim dijelom biti nečija vizija?

Oduvijek sam bio fasciniran utjecajem i prepričavanjem priča, posebno unutar žanra horora, žanra izgrađenog na pričama koje se nadograđuju od priča i čudovišta koja su nastala prije. Većina mojih romana, uključujući "Glavu punu duhova", rifira druge filmove i romane. “Koliba na kraju svijeta” sama je po sebi reakcija na filmski podžanr invazije na dom. Većina mene je uzbuđena i zaintrigirana mogućnošću da vidim svoju priču ponovno zamišljenu ili prelomljenu na ekranu. Ali lagao bih kad bih rekao da sam bio bez ega u vezi s cijelim iskustvom. Ovaj roman mi jako puno znači. Živjela sam unutar knjige godinu i pol dana koliko sam je napisala. Sve promjene priče i karaktera bit će nešto s čime ću se morati nositi. Dobar je problem imati, naravno.

Kako je bilo čekati da se nešto dogodi od "A Head Full of Ghosts?"

Sigurno se dugo čekalo. Knjiga je u opciji od 2015. Imali smo mnogo bliskih razgovora, angažirali smo različite redatelje i glumce, čitavu hrpu nacrta scenarija, a poput mnogih projekata, pandemija je skrenula s kolosijeka prema produkciji. Srećom, producenti, Allegiance Theatre i Team Downey, nisu odustali i ostali su predani knjizi kao i komunikaciji, profesionalni i iskreni prema meni, što jako cijenim. Imamo novog redatelja i scenarij, i čini se da se opet približavamo stvaranju nečeg stvarno super.

Kako biste opisali kako je raditi s velikim studijima i filmašima u odnosu na suradnju s izdavačkom industrijom?

Bez komentara? Ha! Djelomično se šalim. Ne znam tko je prvi skovao sljedeće, ali odajem priznanje piscu Chucku Wendigu jer sam ga prvi put čuo kako kaže: U izdavaštvu je ne, ne, ne, ne, dok ne bude da. U Hollywoodu je da, da, da, dok ne bude ne.

Jasno je da stvaranje priča i umjetnosti nije znanost i obje industrije imaju mnogo zamki, mnogo talentiranih ljudi i mnogo ljudi koji, recimo, nisu u tome iz istih razloga iz kojih sam ja. Samo se pokušavam snaći najbolje što mogu, zalažući se za priče koje se osjećaju dovoljno važnima da na njih provedem godinu i više svog spisateljskog života. Nisam se zasitio Barton Fink. Još.

Netflix dao je veliku platformu djelima nekoliko pisaca horora. Uzmimo za primjer “Ritual” Adama Nevilla. Kako zajednica pisaca horor filmova reagira na nedavna upozorenja o rezovima u tvrtkama za streaming kao što je Netflix?

Nisam znao za specifičnu reakciju zajednice pisaca horora na financijske potrese. Čuo sam više od prijatelja koji rade u Hollywoodu i zabrinuti su da će studiji i financijeri još manje riskirati s pričama koje nisu blockbusteri o superjunacima, manje riskirati s horor pričama koje zapravo, znate, užasavaju. Imao sam više producenata koji su mi rekli da traže horor koji nije sumoran i ima sretan kraj, što znači da zapravo ne traže horor. “Stranger Things” je zabavan i sve to, ali ne možemo sav “horor” pretvoriti u to. Mnogi od nas obožavatelja horora (većina onih koje poznajem) također nalaze nadu i utjehu u hororima koji su sumorni i izazovni.

Koliko filmovi utječu na vaš rad u odnosu na, recimo, glazbu ili druge knjige?

Film je bio moj prvi susret s pričom. Proveo sam svoje tinejdžerske i tinejdžerske godine gledajući i ponovno gledajući filmove na kabelskoj i VHS-u. Tri moja nedavna romana izravno su inspirirana i inspirirana filmovima, kao i romanima. Ali tražim inspiraciju u svim umjetničkim modusima koje ste spomenuli. Toliko je mojih priča inspirirano i informirano pjesmama/tekstovima, a moja najnovija, "The Pallbearers Club", dijelom je ljubavno pismo punku 80-ih i indie glazbi 90-ih.

Hoćemo li ikada vidjeti "Scenarij Paula Tremblaya"?

Nadam se da hoćemo, s upozorenjem da ne očekujem da ću biti sjajan ili čak dobar u pisanju scenarija odmah, ili ikada, budući da je to format koji je sasvim drugačiji od romana i kratkih priča.

Napisao sam scenarij za svoju kratku priču “Devetnaest snimaka Dennisporta”. U redu je. Treba malo posla. Ranije sam spomenuo svoju grupnu prilagodbu kratke priče, a ako bi se izabralo "The Pallbearers Club", volio bih sudjelovati u adaptaciji u aktivnom svojstvu. Bilo da se pojave prilike za pisanje scenarija ili ne, holivudsko iskustvo ide u sljedeći roman. Već sam napisao oko 60 stranica. Muhahahahaha!

Otkrivanje: CNBC, Focus Features i Universal Pictures dio su Comcast's NBCUniversal.