'Svijet između' i 'Bosna lista' Autor Kenan Trebinčević

Kenan Trebinčević bio je sretan jedanaestogodišnjak koji je volio borilačke sportove. Zatim je 1992. njegov trener karatea zaprijetio dječaku i njegovoj obitelji AK-47, vičući: "Imaš jedan sat do odlaska ili ćeš biti ubijen!" Njihov jedini zločin? Bili su to muslimani koji su živjeli u bivšoj Jugoslaviji. Trebinčevićev otac i brat poslani su u logore. Dječakov omiljeni učitelj, Srbin kršćanin, uperio mu je pušku u glavu. Ljudi koje su poznavali i voljeli ubijeni su tijekom genocida.

Trebinčevićeva obitelj uspjela je pobjeći i na kraju se kao izbjeglice nastanila u Sjedinjenim Državama. On dijeli mučnu priču o preživljavanju kampanje etničkog čišćenja muslimana tijekom Balkanskog rata u snažnim memoarima Bosanska lista (Pingvin 2014). Njegova najnovija knjiga, Svijet između (Houghton Mifflin Harcourt 2021.), opisuje obiteljsko progonstvo u SAD kad mu je bilo 12 godina.

Trebinčević u ovom intervjuu govori o svom putu do pisca, dijeli savjete za današnju djecu izbjeglice i objašnjava kako je suočavajući se sa svojom prošlošću otkrio svoju budućnost.

Kakva je vaša reakcija na rat u Ukrajini, koji UN naziva najbrže rastućom izbjegličkom krizom od Drugog svjetskog rata?

Osjećam toliki bijes, pogotovo što su Srbi koji su počinili genocid nad nama na strani Rusa. Vraća užasna sjećanja na moje raseljavanje. Laknulo mi je što su mnoge nacije protiv ruske invazije suverene zemlje. Ali volio bih da nam je bilo dopušteno da se branimo i da imamo čak jedan posto pomoći koju su Ukrajinci dobili. Bojim se da svijet štiti kršćane više nego muslimane.

Između puštanja Bosanska lista i Svijet između, oženio si se Bosankom. Kako ste se upoznali?

nakon Korištenje električnih romobila ističe Bosna Popis objavljena, Mirela je knjigu pročitala u Sarajevu — odakle je i poslala mi poruku na Facebooku u kojoj mi se zahvalila što sam ispričala priču o našem narodu. Iz njezina profila sam vidio da je prekrasna, otprilike mojih godina i moje vjeroispovijesti, a srećom nigdje se ne spominje muž. Imati vezu na daljinu udaljenu 4,400 milja činilo mi se preskupo, komplicirano i suludo, ali nisam je mogao izbaciti iz glave. Nakon što smo ostali u kontaktu, konačno smo se odlučili naći u Münchenu. Dva mjeseca kasnije, 2017., kupila sam prsten i odletjela u glavni grad svoje bivše zemlje da zaprosim. Vjenčali smo se 2019. u New Yorku, gdje sada živimo i upravo smo dobili sina. Suočavajući se sa svojom prošlošću, pronašao sam svoju budućnost.

Tijekom Balkanskog rata, vaš učitelj je držao pištolj uz vašu glavu. Tvoji najbolji prijatelji iz djetinjstva su te odbili. Vaš otac i brat su bili internirani u koncentracijske logore jer je vaša obitelj bila muslimanska. Kako su te uspomene utjecale na vas?

Da. Iako su moji roditelji preživjeli, trauma im je definitivno skratila život. Oboje su preminuli od bolesti za koje vjerujem da ih je izazvao rat. Još uvijek utječe na moj pogled na svijet. Čak i sa 40 godina, osjećam se kao da tražim svoj izgubljeni dom, pravdu i drugačiji kraj. Nemam noćne more i potpuno sam funkcionalan. Ipak, kad čujem za jednu uncu nepravde, može mi uzavreti krv u milisekundi. To je ponovno izbijanje PTSP-a.

Vi ste fizioterapeut s punim radnim vremenom čiji je rad objavio The New York Times i Vol Strit novine i dvije vrhunske izdavačke kuće, osvojivši nagrade i recenzije s zvjezdicama. Kako ste postali pisac?

U rujnu 2011., nakon mog prvog povratka u Bosnu, upoznao sam svoju koautoricu, Susan Shapiro, novinarku i učiteljicu pisanja koja je bila moj pacijent fizikalne terapije u Greenwich Villageu. Dosađujući se vježbama koje sam joj davao da popravi dva pokidana ligamenta u donjem dijelu kralježnice, nastavila je ocjenjivati ​​radove. Pitao sam je li tema 'Što sam radio na ljetovanju?' Rekla je da je prvi zadatak koji je dala svojim studentima da napišu tri stranice o njihovoj najponižavajućoj tajni. Nasmijao sam se i rekao: 'Vi Amerikanci. Zašto bi, dovraga, itko to učinio?' Rekla je: 'Liječi.'

Rekao sam: 'Nitko ne bi mario za moju priču.' Rekla je da su njezini urednici zapravo voljeli čuti marginalizirane glasove. Na njezinoj sljedećoj sesiji pokazao sam joj stranice o tome kako sam na putu u Bosnu naletio na staru susjedu koja je ukrala mamine stvari i rekla joj 'Nitko nije zaboravio'. Korištenje električnih romobila ističe računanje objavljen je u Novo York Times Časopis. Na njezinim sljedećim seminarima o knjigama upoznao sam agenta koji je prodao knjigu briljantnom uredniku u Penguinu. Ali budući da sam radila puno radno vrijeme i da mi engleski nije bio prvi jezik, rekao sam Susan da ne mogu raditi knjigu bez nje. Rekla je: 'Dobro, ti mi sredi leđa, ja ću ti srediti stranice' i mi smo se zatresli.

Zašto ste svoju drugu knjigu odlučili napisati kao autobiografski roman namijenjen srednjoškolskoj djeci od 8 do 12 godina?

2016., tijekom Trumpove zabrane muslimanskih izbjeglica, napisao sam emotivne radove za Newsday i eskvajr o mom vlastitom dolasku u američko iskustvo, gdje se Westport Vijeće crkava i sinagoga udružilo kako bi spasili moju obitelj. Temeljna tema bila je kako se treba odnositi prema svim izbjeglicama. Susan ju je objavila na društvenim mrežama gdje je njezin bivši učenik - koji je sada bio urednik dječjih knjiga - mislio da će biti sjajna priča za djecu. Ali naš urednik Penguina nije želio da ometa publiku koja je čitala Bosanska lista u nastavnim planovima i programima srednjih škola i fakulteta. S obzirom da sam imao 12 godina kada sam došao ovdje, odlučili smo da to napravimo srednjoškolskom fantastikom za mlađu generaciju. Srećom, roman je izazvao više interesa za Bosanska lista koju Blackstone Publishing izdaje kao audioknjigu u svibnju.

Što biste savjetovali djeci izbjeglicama u dobi u kojoj ste bili kada je vaša obitelj pobjegla od rata?

Rekao bih da je moguće naučiti novi jezik i steći nove prijatelje, držeći korak sa svojim naslijeđem i izvornim jezikom. Imam sreću što sam dvojezičan s dvije zemlje. U mnogim slučajevima roditelji napuštaju domovinu kako bi svojoj djeci pružili bolju budućnost. Dakle, dobar uspjeh u školi je najbolji dar koji možete dati svojoj obitelji. posvetio sam Bosna Popis mojoj majci Adisi i Svijet In Između mom ocu Keki. Obilježavanje naše priče bio je način da zadržim svoje roditelje na životu. Govorili su mi: 'Bit ćemo nitko u našoj novoj zemlji, tako da ćeš ti i tvoj brat jednog dana biti netko.'