CBLDF ruši školsku cenzuru nagrađivanog grafičkog romana

Ranije ovog tjedna školski odbor Tennesseeja jednoglasno je izglasao uklanjanje Maus, grafički roman s temom holokausta, iz svog nastavnog plana i programa jezične umjetnosti u osmom razredu, ponovno izaziva zabrinutost zbog cenzure stripova i drugog materijala namijenjenog tinejdžerima i mladim odraslim osobama. Maus, Arta Spiegelmana, oslanja se na osobno iskustvo svoje obitelji u preživljavanju nacističkog koncentracijskog logora. Bio je to prvi grafički roman koji je osvojio Pulitzerovu nagradu (1992.) i često je citirani primjer kojim se potvrđuje da je strip medij sposoban baviti se ozbiljnim temama na sofisticirane načine.

Dužnosnici Tennesseeja rekli su da se protive korištenju nekoliko riječi, uključujući "prokletstvo", i prikaz golotinje u jednom posebno sumornom trenutku u knjizi, iako je za nekoliko citirano da nemaju posebnih primjedbi na učenje o holokaustu per se. No, usred raširenih kontroverzi oko nastave povijesti u američkim školama, odluka odbora, koja postao javno poznat dan prije Dana sjećanja na holokaust, pokreće još problematičnija pitanja.

Muzej holokausta objavio je a obrana rada na Twitteru, rekavši da "Maus odigrao je ključnu ulogu u obrazovanju o holokaustu kroz razmjenu detaljnih i osobnih iskustava žrtava i preživjelih. Poučavanje o holokaustu koristeći knjige poput Maus može potaknuti učenike na kritičko razmišljanje o prošlosti i vlastitim ulogama i odgovornostima danas.” Naravno, sprječavanje tog posljednjeg dijela postalo je glavni fokus konzervativnih skupina posljednjih godina, od Virginije do Teksasa i šire.

Imao sam priliku razgovarati s Jeffom Trexlerom, izvršnim direktorom Comic Book Legal Defense Funda, o kontroverzi. CBLDF od 1986. brani kreatore stripova, izdavače i trgovce na malo od ove vrste cenzure. Naš razgovor je uređen radi duljine i jasnoće.

Rob Salkowitz, suradnik Forbesa: Je li CBLDF kontaktiran u vezi situacije u Tennesseeju?

Jeff Trexler, izvršni direktor, Comic Book Legal Defense Fund: Mi se javljamo. Obično nas ljudi dovedu kada ovi prijedlozi prođu kroz reviziju, ali u ovom slučaju Odbor je donio svoju odluku i to proglasio svršenom činjenicom. Nisu čak ni slijedili vlastiti proces. Stoga smo interno raspravljali o tome kako se najbolje angažirati.

RS: Kakvi su pravni lijekovi dostupni roditeljima i učenicima ili je to više pitanje političkog pritiska?

JT: Pravni presedani oko uklanjanja knjiga pomalo su nejasni, jer Vrhovni sud zapravo nije odlučio o središnjem pitanju. U osnovi, ako se radi o uklanjanju knjige iz knjižnice, primjenjuje se zaštita Prvog amandmana. Ali ako to izbacuje iz nastavnog plana i programa, kao u ovom slučaju, sudovi se često prepuštaju državnim i lokalnim vlastima. Zato vidimo da se toliko mnogo takvih situacija oko zakona protiv CRT-a [Kritička teorija rase] pojavljuje u kontekstu nastavnog plana i programa, gdje zakon nije riješen.

RS: Jesu li takve vrste prigovora već iznesene u slučaju Maus?

JT: Maus bio je predmet mnogih izazova: prikaz različitih skupina, psovke, nasilje, povremena golotinja, iako je golotinja u knjizi golotinja dehumanizacije, što je suprotno erotskoj golotinji. Ono što me zaintrigiralo u vezi s tim je njihov izrazito legalistički pristup psovki. Oni tvrde da bi jezik bio zabranjen ako bi ga dijete koristilo u školi, pa im ne možemo dati knjige koje koriste ovaj jezik. Ali očito je vidjeti riječ koju vokaliziraju likovi u određenim situacijama u knjizi nego dijete koje psuje svog učitelja.

Jedan od najzabrinjavajućih prigovora iznesenih ovdje je netko prigovarao da je Art Spiegelman crtao za Playboy, a oni to nisu htjeli za djecu. Mislim... Valjda kultura otkazivanja znači različite stvari različitim ljudima, ali to je klasična stigmatizacija. Na temelju posla koji je radio u jednom trenutku svoje karijere, njegov nagrađivani grafički roman trebao bi biti izbačen. Je li to ono čemu želimo učiti svoju djecu? To je vrlo ciničan, negativan i antiamerički način gledanja na knjige, nastavni plan i program i život.

RS: Što kažete nadležnima koji tvrde da nemaju problema s tematskim sadržajem djela, ali prigovaraju određenim riječima i slikama za koje smatraju da su neprikladne za djecu?

JT: Ono što smo vidjeli u ovom izazovu su prigovori na korištenje stripa u nastavnom planu i programu. Jedna je pretpostavka da su stripovi subliterirani. Nešto su pogrešno pročitali Maus pretpostaviti da je to bilo za treći razred čitanja, što očito nije.

Ali općenito, postoje pozivi da se grafički romani izbace iz kurikuluma jer se ljudi boje snage koju vide u kombinaciji riječi i slika. Slike vide kao posebno opasne, a kada koristite “loše riječi” u kombinaciji sa slikama, to im je nekako mnogo neugodnije nego vidjeti to u običnom tisku. To vidimo u mnogim školama, a posebno ovdje. Kada razgovaraju o lošem jeziku, nasilju, golotinji miš, ne kažu samo da je problematično samo po sebi. Oni to vide kao promicanje suicidalnih ideja, nasilja. Oni vide predstavljanje kao ono što ga čini stvarnim. To je ozbiljno pogrešno tumačenje kako stripovi zapravo funkcioniraju. To je prije 21^st stoljeća način čitanja slika, a nikome ne služi. Ako djeca ne mogu naučiti razumjeti vizualnu komunikaciju, bit će izostavljena.

RS: Je li ovaj potez protiv Maus dio nedavnog uzorka? Općenito, što je vaša organizacija primijetila o putanji slučajeva cenzure tijekom posljednjih nekoliko godina?

JT:  Da, to je definitivno sve veća plima. Počeli smo dobivati ​​buke o stvarima koje su izlazile u Virginiji, a kada je Youngkin pobijedio na temelju izrade problema iz lokalnih obrazovnih programa, bilo je jasno da ćemo se suočiti s valom ovoga u 22, 24, 26. To je održivo pitanje klina koje prelazi demografiju i ideologiju, uključujući i ljevicu.

RS: Ako dođu nakon knjige stasa i povijesnog ugleda Maus, je li neki rad siguran?

JT: Ne. Nijedan posao nije siguran. Morate biti spremni, jer svaki argument protiv kojeg iznosite Maus mogao biti podignut protiv djela koja su kanonska na druge načine. Mnogi "klasici" imaju iste vrste prigovora koji bi se mogli iznijeti. Trenutak je vrlo težak, jer obje strane prepoznaju kako stripovi predstavljaju predložak za pismenost u 21.^st stoljeća, a baš kao što su nam najpotrebniji, po njih dolaze ljudi iz cijelog ideološkog spektra.

RS: Što roditelji i građani mogu učiniti kako bi spriječili da ovakva cenzura zavlada u njihovim zajednicama?

JT: Potrebna je ogromna hrabrost. Ljudi moraju progovoriti. Ne samo na sjednicama školskog odbora, nego prije toga. Trebaju preporučiti stvari, priopćiti koliko cijene ovaj materijal i zašto. Dužnosnici pretpostavljaju da ako dobiju jednu pritužbu, ima još milijune i stoga poduzimaju mjere. Moramo pokazati pravu raznolikost zajednice. Mora postojati angažman od samog početka. Upravo sada mi koji branimo materijal stvoreni smo da se sramimo. Žele ga stigmatizirati, natjerati ljude da se boje staviti ovo na police ili u nastavni plan i program. Mislim da bi trebalo biti obrnuto. Moramo natjerati ljude da se srame iznositi ove prigovore, jer to nismo ono što jesmo. To nije ono za što se ova država zalaže. Uključite se, angažirajte se, pomozite ljudima da razumiju. To je nešto što možemo učiniti prije nego što počne kontroverza.