Jonathan Majors i Glen Powell govore o 'Odanosti', vraćanju heroja u život i povratak kući

Jonathan Majors i Glen Powell glavni su nositelji biografske ratne drame Odanost savršen je tajming koji je godinama nastajao. Kao i subjekti filma, ovo je veza braće.

“Također se osjećate kao kada se bavite sportom, ili ste u školi, i kada ste na igralištu, pogledate preko, vidite momka ili djevojku, i oni vam postanu najbolji prijatelji,” objasnio je Majors. “To je kao, 'U tebi postoji iskra koja znači da me upotpunjuješ. Ti si moj čovjek. Ti si moj najbolji prijatelj.' U trenutku kad sam ugledao Glena, rep mi je mahao.”

Odvijanje tijekom Korejskog rata, Odanost govori o Jesseu Brownu, prvom crnom avijatičaru u povijesti američke mornarice, i njegovom prijateljstvu s kolegom borbenim pilotom Tomom Hudnerom. Međutim, posljednje poglavlje priče tek treba biti napisano, a Majors i Powell se nadaju da će ovaj film pomoći da se dođe do tog zaključka.

Našao sam se s parom kako bismo razgovarali o inspirativnoj istinitoj priči, o tome kako je to postala osobna misija i zašto smatraju da upotpunjuju jedno drugo.

Simon Thompson: Oboje se trenutno fenomenalno provodite. Vi dečki radite na ovome zajedno, objavljujete ga ove godine kada letite u svojim karijerama; ovo je karijera poput munje u boci.

Jonathan Majors: Opa.

Glen Powell: Hvala vam. To je emotivna kava.

Thomson: Jeste li to osjetili?

Powell: Reći ću ti jednu stvar o kojoj sam neki dan razmišljao i zbog koje sam jako zadovoljan. Kad sam prvi put sreo Jonathana, vidio sam ga u filmu Posljednji crnac u San Franciscu, a ja sam rekao: 'Tko je ovaj tip? On je nevjerojatan.' Svijet još nije znao za Jonathana, ili sam se barem ja tako osjećala. Zatim su počeli izlaziti različiti projekti i ljudi su počeli pričati. Zabavno je to što sam ga dobio na Devotionu rano nakon tog filma. Osjećao sam se kao da sam upleten u ovu tajnu, ovu nevjerojatnu riznicu talenta, i da ću dobiti Jonathana u ovom filmu kao Jesseja Browna. Činjenica da je svijet sada opsjednut Jonathanom Majorsom i sada vidi što on može učiniti i što može unijeti u sve te različite uloge i svjetove za mene kao njegovu kolegu, prijatelja i brata, tako sam ponosan na to putovanje. Gledati to s ove povoljne točke bilo je posebno. Gledati nekoga tko stvarno zaslužuje uspjeh, dobiti ga, nevjerojatno je i nastavit će se. Ovo se čini kao munja u boci jer smo oboje na mjestu u svojim karijerama. Ovo je posebno vrijeme. Imali smo priliku razgovarati o tome i oboje smo sretni i zahvalni što jesmo i predani smo održavanju zabave.

Smjer: Također se osjećate kao kada se bavite sportom, ili ste u školi, i kada ste na igralištu, pogledate, vidite momka ili djevojku, i oni vam postanu najbolji prijatelji. Nikad niste znali da će ova djeca izrasti u dvostruku igru ​​u NBA ligi; samo su se jako svidjeli jedno drugom. To je kao: 'U tebi postoji iskra koja znači da me upotpunjuješ. Ti si moj čovjek. Ti si moj najbolji prijatelj.' U trenutku kad sam ugledao Glena, rep mi je mahao. Rekao sam, 'Oh, ovo će biti zabavno, ali ne znam zašto.' Osjećam da ono što Glen i ja radimo s vremenom lomi sav kamen. Michelangelo je već bio tamo. Naša je veza, i to ne samo zbog filma, nego se očituje u filmu, uvijek postojala. Jesse i Tom, i mi dovoljno blagoslovljeni da budemo avatari ovih pojedinaca, nusprodukt je dvoje djece koja sanjaju, igraju se naporno na igralištu i koja čak i ne primjećuju da je sunce zašlo. Našao sam drugog partnera u Glenu koji će trčati sa mnom dok se ne upali ulična rasvjeta.

Thomson: Usput, sviđa mi se ideja da se okrenete jedno drugome i kažete: 'Ti me upotpunjuješ'.

Powell: (smijeh)

Thomson: Uz to, kada imate tu prirodnu vezu i ljubav jedno prema drugome, je li to teže suprotstaviti se tome u vašim nastupima?

Powell: Jonathan i ja smo vodili divan razgovor u sauni prije nego što smo započeli film. Razgovarali smo o tome da učinimo sve što je potrebno kako bismo dobili ono što treba uhvatiti na zaslonu. Sve je bilo u funkciji, svaki korak, kako bi se ovi ljudi učinili kako treba, kako bi bila ispravna priča i kako bi bilo tko tko je služio u Korejskom ratu bio dobar. Ovdje postoji nasljeđe koje je veće od nas. Uvijek sam govorio: 'Hej, nisam uvrijeđen. Sve dok smo na istoj stranici i imamo isti krajnji cilj, ovo je ekosustav igre i eksperimentiranja, a ako razdvojimo jedni druge, ponovno ćemo se sastaviti.' Jedna stvar koju je bilo stvarno korisno imati je prijatelj i kolega koji je spreman učiniti sve što je potrebno. Filmski set može biti komplicirano mjesto, pogotovo kada imate nešto ovakvo. Pokušavate pronaći brzinu i dubinu i sve te različite stvari koje su potrebne, da biste mogli nekoga pogledati u oči, a uvijek se radi o izvedbi i hvatanju te munje u boci.

Smjer: Ubili smo ego. Kao umjetnici, potrebno nam je dovoljno da preživimo, ali nakon što ste uspjeli dobiti posao i netko kaže, 'U redu, evo misije', taj ego mora odmah nestati. Međutim, na filmskom setu, posebno našem, imamo jednu glavnu damu, prekrasnu pojavu koja dolazi i smiruje sav taj visoki testosteron, tako da ako se u to uhvatimo, gotovi smo. Lijepa stvar u procesu koji smo dijelili je, a ne znam koliko je to bilo uznemirujuće za Glena, da ja imam vrlo specifičan proces, i znao sam da se tip kojeg je upoznao u sauni ne pojavljuje na setu. Bit će vrlo, vrlo suzdržan i povučen, udaljit će ga, a nećete dobiti šarmantnog tipa. Nisam se družio. Nismo puno razgovarali. Razvili smo svoj umjetnički jezik upoznavanja, ali Jesse i Tom još se nisu upoznali. Kad sam došao na snimanje, vidio sam Toma, a Tom je bio nasmijan, zabavan i drag, ali imao sam odgovornost prema Jesseju, pa sam bio vrlo udaljen. Pomislila sam, 'Bože, nadam se da me ovaj tip s kojim stvarno želim biti prijatelj kad sve bude gotovo neće mrziti zbog ovoga.' Naša predanost zanatu zahtijevala je od nas da to radimo. Kao što je Glen rekao, imali smo manifest 'Sve što je potrebno, što god je potrebno, uz poštovanje i ljudsku ljubaznost, uzmimo to'.

Thomson: Jonathane, imaš nevjerojatno snažne scene u kojima, kao Jesse, recitiraš uvrede i rasističke komentare koje je pretrpio u svom životu.

Smjer: Moja gluma je pristup u kojem je jedno od načela da što manje glumim. Tog sam dana znao da je to ritual. Ono što se tamo moralo dogoditi bilo je ceremonijalno; to je nešto dramaturško, i on je to stvarno napravio. To je činjenica. Jesse je to učinio. Njegova obitelj priča o tome, njegova majka je tome svjedočila, a to je nešto što je radio od kad je bio dječak. Sjećam se kad smo to prvi put radili u cijelosti, od početka do kraja. Imam vrlo poseban način na koji volim raditi, neću se zbog toga ispričavati, a to je donijeti san na set, pa to moram osjetiti, a samim time će i ekipa i publika, jer od potencije djela. Ono što je napisano nema u filmu. Ono što je unutra je u biti improvizacija. Znao sam koji je ritual. S poštovanjem smo to uvježbali s JD-jem bez uključenih kamera, a ja sam to napravio savršeno kako je napisano, bez omalovažavanja. Rekao sam: 'Uradio sam tvoj posao. Napravila sam zadaću. Dobar sam učenik i radim ono što trebam,' ali moja bol i Jessejeva bol moraju zapaliti univerzalnost razumijevanja i traume. To nadilazi, ali uključuje biti mali crni dječak iz Mississippija ili Teksasa, rođen u blatu, pokušavajući se popeti do neba, pokušavajući uspjeti u ovom svijetu u kojem se otvara pukotina i ostaje otvoren. Druga stvar je da se ta scena ponavlja, ali se ne igra do kraja jer ju Tom prekida. Moje tijelo zna kamo ću ići i priprema se tamo, pa sam Jesseju u tom trenutku bila dužna da ga odvedem tamo. Iskreno, to je ista stvar zbog koje sam htio raditi film. Ta scena u potpunosti otkriva Jessejevu tajnu i baca svjetlo na proces kroz koji prolazimo kako bismo izdržali i bili dovoljno jaki da nastavimo raditi ono na što smo odlučili raditi srcem, umom i snovima.

Thomson: Odanost je gotov, ali priča nije gotova jer Jessejevo tijelo nije kod kuće. Ulazeći u ovo, jeste li mislili da bi ovaj film mogao biti katalizator u potencijalnoj promjeni toga?

Powell: Apsolutno. Sjećam se da sam išao na sprovod Toma Hudnera u Arlington. Obitelj Brown bila je tamo i razgovarala s Hudnerovima. Konceptualno sam shvatio da Jesse nije kod kuće, ali mislim da to nisam osjetio dok nisam proveo vrijeme s dvije obitelji. Njihov voljeni, taj čovjek koji je na svima njima ostavio tako neizbrisiv trag, još uvijek je bio tamo. Od tog trenutka nadalje, posebno s obitelji Smith, postojao je veliki napor da se Jesse vrati kući. Nadali smo se da ćemo to učiniti čak i prije nego što smo započeli film, ali sezona tajfuna u Sjevernoj Koreji izbacila je te napore iz tračnica. Dan za danom, Fred Smith, Molly Smith i Rachel Smith rade na tome da Jesse vrate kući. Nadam se da će ovaj film potaknuti političke napore i sa bilo kim tko to može učiniti kako bi osigurao da se taj napor ostvari. To je ono o čemu se radi u filmovima, po mom mišljenju. To je sposobnost osvještavanja i promjene i, u ovom slučaju, dovršetka za ovu obitelj.

Smjer: Što mi radimo, što vi radite, što bilo tko tko komunicira s društvom u cjelini, ako želite da se nešto promijeni, znate, neka Jay-Z repuje o tome ili neka Drake ubaci pjesmu. Mi smo vrsta demokracije u kojoj ako želite nešto staviti u središte pozornosti, napravite nešto za ljude, za proletarijat, da vide i svjedoče, i to će privući njihovu pozornost. Postojala je knjiga, ali mnogi ljudi još moraju naučiti priču o Tomu i Jesseju. Dodat ćemo širenju tog znanja putem filma. To će dirnuti ljude, ovdje na američkom tlu i u inozemstvu, i to će biti točka problema. Tu podižemo ogledalo i kažemo: 'U redu, zabavili ste se, dirnuli ste i nešto ste naučili. Što ćemo učiniti?' Nadajmo se da je to stvar koja spušta čizme na zemlju i da možemo otići po mog heroja.

Odanost u kina stiže u srijedu, 23. studenog 2022.